U sklopu obilježavanja genocida u Srebrenici danas su ispraćeni učesnici „Marša mira“ Žepa-Srebrenica-Potočari.
Za učesnike je održan historijski čas kos spomen obilježja u Vukoljinom Stanu u Žepi.
Spomen obilježje je izgrađeno u znak sjećanja na pilote, doktore i ostale poginule prilikom rušenja helikoptera u maju 1995.godine.
A u večernjim satima 7. maja 1995. godine s heliodroma Višća u Živinicama helikopter, u kojem se nalazilo 19 putnika i 3 člana posade, poletio je za Žepu.
Na heliodromu Igrišnik na Žepskoj planini, gdje je vatrama bilo obilježeno mjesto slijetanja, helikopter su čekali komandant 285. brdske brigade Avdo Palić i major Dževad Brgulja, s grupom boraca.
Međutim, helikopter je pao u blizini mjesta gdje je trebao sletjeti.
U udesu helikoptera poginula su sva tri člana posade – piloti Džemal Malkić i Enver Čokić, letač tehničar Izet Džambić, te putnici: dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović, Nurudin Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabrija Ćesko i Hasiba Salihović.
Teže i lakše su povrijeđeni ostali putnici: Ramiz Bećirović, Ejub Golić, Hamed Malić, Mehmed Malić, Samir Karić, dr. Dževad Džananović, Dževad Džebo, Ramo Čardaković, Numo Krluč i jednogodišnji Emir Salihović.
U Vukoljinom Stanu nedaleko od mjesta pada helikoptera 2014.godine izgrađeno je spomen obilježje sa uklesanim imenima poginulih na ovom letu.
S ovog mjesta godinama se ispraćaju učesnici “Marša mira” iz Žepe.
JOB Unija veterana Živinice u saradnji sa Gradskom upravom i bivšim pripadnicima Zračnih snaga ARBiH upriličili su posjetu spomen obilježju gdje su održali historijski čas za učesnike Marša mira.
U okviru historijskog časa prisutnima su se obratili Ramo Čardaković predsjednik udruženja boraca žepske brigade, predsjednik JOB Unije veterana Živinice Enes Gurda, biši pilot vazduhoplovne grupe Tuzla Fahrudin Mujagić te ispred Gradske uprave sekretar Suvad Butković.
Položeno je cvijeće i proučena fatiha poginulim te istaknuto koliku su žrtvu podnijeli prije svega piloti iz Živinica koji su uvijek znali na kakav let idu i da postoji velika vjerovatnoća da se neće vratiti živi.
Međutim bez obzira na to oni su išli srcem da pomognu narodu Žepe i Srebrenice i na jednom od tih letova su izgubili život.
Merisa Mujčinović Husić
