Razvojem proizvodnje u staklenicima i plastenicima, javlja se i novi pojam „zaštićene kulture“. Pod tim pojmom podrazumijevamo kulture postavljene pod široke zaštićene prostore, u kojima Ijudi i pogodna mehanizacija imaju dovoljno prostora da se kreću i rade. U našoj zemlji dosta je razvijena plastenička proizvodnja.
Najčešće su u pitanju plastenici za vlastita domaćinstva ali posljednjih godina poljoprivrednici se odlučuju da proširuju proizvodnju.
Takav je primjer Durme Hotića koji se na ovu proizvodnju odlučio prije 12 godina.
Prinos u plastenicima je nekoliko puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, a samim tim veći su i prihodi, naš sagovornik kaže da je zbog toga i odlučio da proširuje proizvodnju.
Oko plasteničke proizvodnje ima više rada nego kod proizvodnje povrća na otvorenom, ali se uloženi trud i rad isplate, ističe Hotić.
Od ovog posla do skora su bila jedina primanja porodice jer niko nije bio zaposlen.
Veliki dio svojih proizvoda porodica Hotić proda od kuće, dok određene količine prodaju na pijaci u Tuzli.
Proizvodi iz plastenika porodice Hotić su kvalitetni, a i cijene su pristupačne. Durmo ističe da zasada nema problema u prodaji jer se kvalitet u narodu prepozna.
Durmo je mlada osoba koja nije čekala da joj posao dođe sam, krenuo je od jednog plastenika a danas ih ima 16 ne sumnjamo da će se njegov biznis ukoliko nastavi ovim tempom i dalje proširivati.
Novinarka/Merisa Mujčinović/
