Nijaz Smajić,naš sugrađanin,živi u Donjoj Višći sa suprugom i bavi se uspješno automehanikom,odnosno popravkom automobila,kamiona i teških mašina.
Pored toga,na svom imanju koje se nalazi uz sami magistralni put,uzgaja različite voćne kulture-iz čistog hobija i kao što sam reče,da mu izgleda lijepo avlija.
Voće je prerodilo i izuzetne je kavalitete a ničim nije tretirano osim pažnjom domaćice i domaćina.
U kratkom razgovoru,vele da sav urod prerade i sami troše a ogroman dio podijele svojim prijateljima,rođacima i komšijama.
Na žalost,ovaj pozitivan primjer nije baš čest u našim krajevima.
Svjedoci smo da je ova godina rodna i da je sve,a naročito voće,prerodilo.
Neke kulture već uveliko zriju i ono što je žalosna činjenica,mnogo nas dopušta da čisto voće,čisti vitamini,prirodna vlakna i voćni šećeri jednostavno otpadnu i istruhnu na zemlji a da se baš niko ne sagne i to zdravlje koje se gazi,pokupi i napravi prirodni džem,pekmez,kompot,sokove i tako doprinese svom ukupno boljem zdravstvenom stanju.
Postali smo toliki komformisti da nam je lakše sjesti u auto,otići do supermarketa i dati lijepe pare za,blago rečeno,nekvalitetne sokove i druge prerađevine.
Sokovi imaju bombastične nazive i pretenciozne dekleracije o kvaliteti sadržaja a u stvari su manje-više,razmućen obilat šećer u vodi za piće sa malo umjetne boje i umjetne arome.
Voće koje imamo u vlastitim vrtovima i dvorištima puštamo da truhne iako je besplatno i najzdravije.
Samo što nam je mrsko sageti se,oprati i jesti takvo kako je Bogom dato.
Čak i piljare za nas nisu neka opcija iako je i ovo voće zdravije i jeftinije nego navikani kupovni sokovi i druge prerađevine.
Apsurdna je situacija da gazimo ono što nam donosi zdravlje a hrlimo dobrovoljno da potrošimo pare na ono što nam ne doprinosi zdravlju već ga čak i urušava.
Ali,pošto u svemu kasnimo pa i u razumijevanju onog što nam koristi ili šteti,proteći će mnogo vode i istruhnuće mnogo našeg voća,dok se dozovemo pameti.
Jasminko Razić
