Primitivne i kupaste, ćumurane za nekestanovnike općine Živinice jedino su preduzeće i mjesto gdje mogu zaraditi koju paru.
Nalik na ostatke građevina drevnih civilizacija, kupasti objekti prečnika nekoliko metara razbacani su uz lokalne i šumske puteve,uglavnom u Mjesnoj zajednici Podgajevi,mada,ima ih sporadično i u nekim drugim dijelovima naše lokalne zajednice.
Primitivna konstrukcija prekrivena grubim malterom od blata, visoka do pet metara, teško se uklapa u tehnološke standarde 21. vijeka.
Mnoge od ovih kupastih građevina napravljene su u periodu od proteklih 15-20 godina, a pobuda i primjena potiču od instinkta za preživljavanjem ljudi iz ovog kraja.
Kupole služe za proizvodnju ćumura – drvenog uglja – i kao takve predstavljaju simbol crnog hljeba lokalnog stanovništva koje je mahom bez zvaničnog zaposlenja.
Ćumurane, kako ih u narodu zovu, u ruralne krajeve Živinica stigle su prije nekoliko desetina godina.
Niko od mještana se ne može tačno sjetiti koliko dugo su se takvi objekti koristili, ali znaju da su svoju ekspanziju doživjeli u posljednjih deset godina.
S obzirom da je proizvodnja drvenog uglja složen i težak posao, uvijek je potrebno angažovati više ljudi na jednom objektu.
Postupak proizvodnje ćumura je složen, fizički težak i za kvalitetan proizvod je potrebno zadovoljiti niz faktora.
Prve ćumurane su bile građene od zemlje, dok su aktuelne blago modernizovane i osnovno gradivo predstavlja cigla.
Osnova proizvodnje ćumura je nepotpuno izgaranje drveta.
Ćumurana izgleda kao betonska kupola, ali je kompletna sazidana od pečene cigle u kombinaciji sa ilovačom.
Ostavljaju se tri reda rupa koje se tokom sagorijevanja drveta zatvaraju blatom ili nekim ljepljivim materijalom.
Prvo se kupola napuni drvetom do pola, i kada se zapali vatra, dodaje se preostalo drvo do vrha.
Poenta u proizvodnji drvenog uglja leži u gušenju plamena vatre tako što se sve rupe na ćumurani zatvore ilovačom i drvo u unutrašnjosti se ugljeniše.
Za kvalitetan ćumur koristi se bukva, hrast, grab, smreka, znači samo kvalitetno drvo, jer ako se uzme neko drugo, ugalj neće valjati i mušterije to odmah primijete.
Da bi se dobio kvalitetan ćumur, on mora biti u kupoli bar deset dana, sve ispod toga ne zadovoljava potrebe.
Jedna tura zahtijeva najmanje 20 metara drva i može izbaciti preko tri tone ćumura, ali i cifre zarade nisu toliko unosne jer ne postoji zvanično uređenje tog tržišta, a sa druge strane, proizvođači su mahom skromni ljudi koji se zadovoljavaju samom činjenicom da su uspjeli prodati svoju robu.
Ćumurane djeluju u sivoj zoni obrtničke djelatnosti.
Zvanični status još uvijek nije moguće utvrditi jer postojeći zakoni u startu guše ovakvu vrstu djelatnosti onemogućavajući joj samoodrživost, a kamoli zaradu.
Jasminko Razić
Photo by Elvedina Raziić
