Stanje spomeničke baštine u Bosni i Hercegovini kao i kolektivne memorije,vezano za to pitanje, nimalo nije zavidno, ali stanje duhova ne ide u prilog željama da se njima vrati dostojno poštovanje.
Primjera za to je puno u cijelom regionu pa i na teritoriji općine Živinice.
Dobar dio spomenika iz raznih perioda a naročito partizanski spomenici i druga obilježja, najčešće, jednostavno – ne žive.
Počiste ih uoči praznika, kad se očekuju kakvi važni gosti i onda ponovo ostanu pusti.
Jedan spomenik,od pomenutog,nema ni toliku pažnju.
Riječ je o spomeniku u Sprečkom polju na lokalitetu Pijerničke ćuprije koji je devastiran,napušten i zanemaren od sviju.
Ovamo se čak ne zavraćaju ni deklarirani i dokazani antifašisti.
A trebali bi da ga svi pohađamo,barem,na godišnjicu velike bitke koja se odvijala ovdje u odsudnim momentima odbrane Živinica,Tuzle i cijelog ovog kraja u Drugom svjetskom ratu.
Osim herojske borbe i otpora,dati su i životi za slobodu naše zemlje što,samo po sebi ,današnjim generacijama treba da bude imperativ da čuvaju sjećanje na junačka djela svojih predaka.
Antifašizam je stanje svijesti. To stanje svijesti kod nas nije povoljno što se najbolje vidi po odnosu prema javnom interesu i opštim dobrima. U prvom planu su privatni interesi, razne privilegije, i to se neminovno reflektuje na oblast kulture i u tom kontekstu na stanje spomenika kao objekata te kulture.
Stanje spomenika najbolje govori o državi, njenom profilu i kvalitetu.
Zato bi bilo dobro da se u ovom trenutku podjela i fragmentacija, drobljenja društvene snage, okupimo oko spomenika koji mogu i treba da nam pomognu da se međusobno povezujemo i više upoznajemo sebe.
Kulturne institucije, lokalne uprave i civilni sektor, to jest građani, treba da u sadejstvu obave važan društveni zadatak kakav je afirmacija antifašističke spomeničke kulturne baštine kao integralnog dijela bosanskohercegovačke i živiničke kulturne baštine i duhovnog nasljeđa.
Naši građani treba da shvate da spomenik ne pripada ni jednoj partiji, da spomenik pripada čovjeku i njegovoj državi.
Spomenik na Pijerničkoj ćupriji izložen je propadanju i treba mu ozbiljnija rekonstrukcija i ozbiljnije intervencije kako bismo dobili spomenik koji bi posjećivale razne delegacije i bolje se upoznale sa veličinom naše borbe za slobodu koju smo vjekovima vodili.
Poginuli partizanski borci kojima je spomenik posvećen, odavno su zaboravljeni, a okoliš godinama neuređen.
Nadležne službe i lokalne organizacije zadužene za njegovu zaštitu i očuvanje, ne poduzimaju ništa, a on godinama, nagrižen zubom vremena, svakim danom sve više propada.
Nevjerojatno je da zemlja s takvom antifašističkom prošlošću tako malo poštuje tu baštinu.
Koliko smo se u stanju sjećati svijetlih trenutaka bliže prošlosti, a koliko smo ih skloni proglašavati tabuima i sramiti ih se čak i kad ih priznaje cijeli svijet.
Očito je da su partizanski spomenici, koji su u socijalizmu bili dominantni, devedesetih godina postali tabu pa su zbog toga mnogi i porušeni ili devastirani.
Katkad djeluje nevjerovatno da zemlja koja ima tako svijetlu antifašističku prošlost kao Bosna i Hercegovina tako malo poštuje taj dio baštine.
Primjera radi,u Njemačkoj je pokret otpora bio izuzetno slab, pa opet se svaki trag njihovog antifašizma pažljivo čuva.
Razbiti spomenik podignut, primjerice, Von Stauffenbergu, atentatoru na Hitlera, bilo bi shvaćeno kao terorizam .
Jasminko Razić
Photo by Elvedina Razić
