Blagodati i poruke mjeseca ramazana su mnogobrojne, a fizičko požrtvovanje biva nadoknađeno nevjerovatnom duhovnom snagom i blagostanjem. Ramazanski iftari su vrelo te snage i osjećaja koji se teško mogu opisati riječima, a najbolje mirišu oni koji se dijele s drugima.
Mjesec ramazan je za bosanskohercegovačke muslimane kao i za muslimane širom svijeta višestruko značajan i poseban, a mnogi od njih reći će da je većinu ramazanskih obreda i osjećaja koji ih prate teško riječima opisati. Jedan od takvih je sigurno i ramazanski iftar, odnosno trenutak prekida dnevnog posta, čiju posebnost u potpunosti može osjetiti samo onaj ko se u ime svog Gospodara cijelog dana odriče hrane, pića i mnogih drugih užitaka.
Atmosfera ovog odabranog mjeseca širi se svuda – našim ulicama, mahalama, sokacima, kućama, vjerničkim srcima i licima. Ta atmosfera je naročito primjetna u predvečerje ramazanskog dana, u vrijeme iftara kad život u svakom kutu postaje nesvakidašnje užurban, ushićen, a usto ispunjen nekim posebnim zadovoljstvom i radošću. Tu radost podijelile su i džematlije Lukavice Gornje upriličivši zajednički iftar u haremu dzamije.
Obredi i običaji ramazanskog iftara odavno su postali dijelom naše tradicije, stoga nije rijetkost da se određena hrana priprema i jede samo u vrijeme ramazana, da se određen vid ponašanja prakticira isključivo u tim danima, da se vjerski osjećaji kod mnogih “probude” samo u ovo doba godine, da posebnost ovog mjeseca osjete i oni koje ramazan vjerski ne motivira.
Usprkos savremenim okolnostima koje sve više utječu na svaki segment našeg življenja, naši iftari još imaju svoj, svima nam drag, tradicionalan duh i ljepotu. Običaj dijeljenja iftara sa postačima tradicionalno se njeguje godinama u dzematu Lukavica Gornja, jer iftar bolje miriše kad se priprema i dijeli s drugima.
Novinarka/Merisa Mujčinović/
