U nedjelju se slavi Uskrs, najveći kršćanski blagdan u spomen na Kristovo uskrsnuće, koji simbolizira pobjedu života nad smrću.
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, koji se slavi od sredine drugog stoljeća. Spomen Kristova uskrsnuća, kao temelj kršćanske vjere, obilježava se jednom godišnje, no taj blagdan ne slavi se uvijek na isti datum, nego pada prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca (uštapa). S obzirom na to da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, to znači da blagdan Uskrsa može biti samo u tom razdoblju.
Dio liturgijske godine u kojem se kršćani pripremaju za blagdan Uskrsa – korizma, traje 40 dana, a počinje na Pepelnicu. U tom razdoblju vjernike se poziva na pokoru kroz molitvu, post i dobra djela. Korizma završava na Veliki četvrtak, koji uz Veliki petak i Veliku subotu čini vazmeno trodnevlje. U većini zemalja diljem Europe crkvena zvona prestaju zvoniti na Veliki četvrtak. Ona miruju u znak sjećanja na Isusovu muku i smrt. Ponovno počinju zvoniti na Veliku subotu kao veseli glasnici Isusova uskrsnuća.
Na Veliki petak, dan Kristove muke i smrti, nema misnog slavlja i vjernici se u crkvi okupljaju u tišini, a za katolike je obavezan post. U noći između Velike subote i Uskrsa u crkvama se održava uskrsno ili vazmeno bdijenje, na kojem se slavi najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini i njome počinje uskrsno vrijeme. Liturgija počinje paljenjem uskrsne svijeće, koju svećenici unose u crkvu, a njezin plamen prenosi se na svijeće vjernika. Vatra simbolizira novi život i uskrsnuće.
Svojom smrću, prema kršćanskom vjerovanju, Isus je otkupio grijehe ljudi, a svojim uskrsnućem je raskinuo lance smrti, čime je život pobijedio smrt.
