Švedski sustav recikliranja toliko je revolucionaran da ta zemlja već nekoliko godina uvozi otpad kako bi uspjela popuniti kapacitete svojih reciklažnih postrojenja, piše Independent.
Na odlagalištima otpada u Švedskoj već sedmu godinu zaredom završava manje od jedan posto svog otpada, a sve ostalo se reciklira.
Usporedbe radi, cilj Europske unije je podignuti udio recikliranog otpada na 50 posto do 2020. godine. S tim ciljem u vidu, vlada Ujedinjenog Kraljevstva ulaže stotine milijuna funti u izgradnju reciklažnih postrojenja i tvornica za dobivanje energije iz otpada. No, velik dio otpada izvozi se u Švedsku.
Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo 2014. godine doguralo do 45 postotnog udjela otpada koji se reciklira, mnogi strahuju da će se stanje pogoršati izlaskom Britanije iz EU-a.
Švedski sustav gospodarenja otpadom revolucioniran je zbog duboko-ukorijenjene švedske kulture brige za okoliš.
Šveđani su tako među prvima 1991. godine uveli strogi porez na fosilna goriva, a danas gotovo polovinu električne energije crpe iz obnovljivih izvora.
“Šveđani vole biti u prirodi i svjesni su da nešto treba poduzeti po pitanju prirode i ekoloških problema”, izjavila je Anna-Carin Gripwall iz švedskog udruženja za zbrinjavanje otpada i recikliranje Avfall Sverige.
Švedska ima kohezivnu nacionalnu politiku recikliranja. Većinu uvoza i spaljivanja otpada provode privatne tvrtke, no energija nastala spaljivanjem otpada odlazi u nacionalni centralizirani sustav grijanja. Sustav je izgrađen upravo u svrhu iskorištavanja otpada.
“U južnim dijelovima Europe ne iskorištavaju toplinu iz postrojenja za otpad, ona jednostavno odlazi kroz dimnjak. Mi je ovdje koristimo kao zamjenu za fosilna goriva”, kaže Gripwall.
Švedski sustav grijanja ima i svoje kritičare. Neki smatraju da Švedska nedovoljno iskorištava otpadni materijal te izbjegava pravo recikliranje jer svoj otpad spaljuje.
Prema Gripwall, cilj Švedske nije reciklirati otpad, već smanjiti njegovo nastajanje. Švedska već godinama provodi nacionalnu kampanju koja zagovara popravak, dijeljenje i ponovno korištenje predmeta.
Švedska politika uvoza otpada je privremena. “U zemljama EU-a zabranjena su odlagališta otpada, pa one šalju svoj otpad nama kako ne bi morale platiti kaznu. One trebaju izgraditi vlastita postrojenja kako bi smanjile količinu vlastitog otpada”, kaže Gripwall.
Naglašava da je za sustav centraliziranog grijanja poput onoga koji ima Švedska potrebna infrastruktura, za čiju je izgradnju potrebno dosta vremena.
Problem u Velikoj Britaniji i drugdje stvaraju necentralizirani sustavi prikupljanja otpada. Strategija prikupljanja otpada u mnogim zemljama je prepuštena lokalnim vlastima.
“Treba nam koherentnija nacionalna strategija za prikupljanje materijala koji se mogu reciklirati”, izjavio je Angus Evers iz britanske udruge za zaštitu okoliša UKELA.
Zagovornici recikliranja naglašavaju da Ujedinjeno Kraljevstvo mora izgraditi vlastitu infrastrukturu kako bi prestalo izvoziti otpad, stvorilo nova radna mjesta i ostvarilo nove prihode.
“Materijali koje trenutno izvozimo predstavljaju golemi odljev vrijednih resursa”, upozorava Evers.
“Oni se mogu iskoristiti unutar britanskog gospodarstva za proizvodnju novih proizvoda i smanjenje uvoza sirovina. Ako želimo manje ovisiti o Europi, moramo postati samodostatniji i više reciklirati”, kaže Evers.
Gripwall naglašava da će Švedska preživjeti i bez stranog otpada. Uvezeni otpad planiraju zamijeniti biogorivima.
Jasminko Razić
